Habeas Corpus Act (od pocetnih reci latinskog izraza Habeas corpus ad subjiciendum <<ti si duzan da predas lice na sud>> , sto predstavlja sadrzinu zahteva suda prema upravi) je naziv za jednu od najznacajnijih garancija licne slobode koja je najpre nastala u engleskom pravu i izrazena u istoimenom aktu koji je donet posle velikih politickih borbi od nekoliko vekova protiv mucenja i zloupotrebe ljudske licnosti kao takve. (Habeas Corpus Act 1769.). Od tog vremena do danas, posebno u anglo-saksonskom pravu, pod tim imenom se podrazumeva naredba upucena drzavnom organu ili sluzbenom licu koje je lisilo slobode drugo lice da ga odmah privede sudu i obrazlozi ne samo zakonitost vec i razloge za ovakvoj postupanje. Po Ustavu SAD, medjutim, Kongres je ovlascen da ovaj princip privremeno stavi van primene samo u slucaju vece unutrasnje pobune ili invazije drzavne teritorije. U ustavnom pravu i u politickoj praksi, habeas corpus se smatra jednim od najvaznijih efikasnih garancija jednog od osnovnih licnih prava,prava coveka ad slobodno zivi i da se krece, tako da moze biti lisen prava samo ako za to postoje zakonom predvidjeni i materijalno dokazani razlozi.